Kiša samoće
Stojim na kiši sama
ispod tmurnog neba
slušam bilo kapljica koje padaju
propadaju u svoj kraj
stvarajući vodena ogledala na napuklim cestama
reflektirajući naša stopala
otapajući naša lica
ne ostavljajući traga
ne znajući, dozivaju prolaznost pred kojim se i vitez mora pokoriti.
Rain of solitude
I stand in the rain alone,
Under the gloomy sky ,
I hear the heartbeat of rain drops falling
creating water mirrors on cracked roads,
reflecting our feet,
dissolving our faces,
leaving no trace
without knowing it, they are colling out the transience of time
in front of which even a brave knight must subjugate.